Zlato u Hrvatskoj
Zlato je u Hrvatskoj utvrđeno prije više stoljeća ali dobivene količine nikada nisu imale neku značajniju ulogu u ekonomiji zemlje.
Zlato je nađeno na starim slavonskim planinama Papuku, Krndiji, Psunju i Požeškoj gori. Na tim planinama odvijala se vulkanska aktivnost , pri čemu su nastale magmatske stijene sa sadržajem zlata i srebra. Geološka istraživanja provedena u znanstvene svrhe , u novije vrijeme, ukazala su da se u nekim stijenama (rioliti) Požeške gore nalazi zlato i srebro , pa su te stijene interesantne za detaljna sistematska istraživanja (Pamić i dr. 1988/89). Zbog trošenja stijena i ispiranja , zlato iz navedenih planina dospjelo je u zlatonosne nanose u dolinama potoka i u podnožje planina (Velika , Kutjevo, Šagovina, Cernik i dr.) . Probni radovi na dobivanju zlata na tom području obavljeni su već 1851. god. i već tada je utvrđeno da je sadržaja zlata u nanosima prilično siromašan. Tako je u 50 t materijala ustanovljeno 80-200 mg zlata. Takve količine zlata nisu dopuštale intenzivniji razvoj iskapanja zlata u tom kraju.
Zlato je otkriveno i u Samoborskoj gori , i to u pijescima potoka Ludvića u kojemu su ispirači zlata našli zlatne pločice dužine 5 mm i debljine 1 mm. Međutim , najpoznatija nalazišta zlata na području Hrvatske bila su u nanosima rijeke Drave i Mure (sl. 49). Ispiranje zlata u tim rijekama datira još iz pradavnih vremena. Postoje podaci da se u dolini Drave zlato ispiralo već od 1440. do 1560. godine.
Pisani dokumenti svjedoče da se ondje zlato ispiralo i u vrijeme grofova Zrinjskih 1553. godine. Zlato se nalazilo u koritu Drave na potezu od Maribora do Barča , a u dolini Mure između Podturna i Legrada. Može se ustvrditi da zlato i ispiranje zlata u tim predjelima ima višestoljetnu tradiciju, a vještina ispiranja se prenosila s generacije na generaciju. Pri tome je najviše obitelji koje su ispirale zlato bilo iz sela Vidovca. U tom je selu 1914. godine živjelo stotinjak obitelji . Računa se da se ispiranje zlata aktivno bavilo 400-500 ljudi. Prvu dozvolu za ispiranje zlata stanovnici Vidovca dobili su od Marije Terezije iz Beča 21.lipnja 1776.godine.Kasnije su dozvole izdavali i porezni uredi u Kanjiži i Varaždinu.
Ispiranje zlata temeljilo se na stoljetnom iskustvu , a bilo je prilagođeno tipu zlatonosnog nanosa. Alat za ispiranje bio je primitivan , a sastoja se od koso postavljene daske od jasikova drveta , čija je gornja površina bila grubo narezana i vrlo hrapava, zatim lopate , posude za vodu i omanje udubljene daščice koju su nazivali daska ispirača. Mještani su godišnje dobivali oko desetak kilograma zlata visoke čistoće ( 930-935 %) . Smatra se da Drava i Mura više nisu zlatonosne , iako se zlato još može naći u starim nanosima , u kojima ga razotkriva vodena struja erodirajući ih.Najpogodnije vrijeme za ispiranje zlata je poslije visokog vodostaja , u proljeće i u jesen , a najpovoljnija su mjesta riječni prudovi.Neka istraživanja pokazala su da koncentracija zlata iznosi 1,14 g/m3 sedimenta. Uzorci bušotina dubokih 10-20 m pokazuju da je sadržaj zlata najčešće između 2,5 - 24, 4 mg u 1 m3 šljunka , a rjeđe 100-150 mg u 1 m3 materijala.
(Izvor: Zlato-Od nastanka do upotrebe ;Marinko Olujić)
