Vrijednost zlata

Vrijednost zlata

      Zlato je jedan od prvih metala koji su ljudi naučili obrađivati. Koristi se već preko 6000 godina.Otada ljudi ne mogu odoljeti zlatu i potrazi za njim. Zbog svoje ljepote i sjaja zlato je predmet divljenja i umjetnici ga oblikuju u prekrasne predmete. Otkad zlato postaje novac (u 7. stoljeću prije Krista) tj. službeno sredstvo plaćanja, žudnja za njim još više raste, ono postaje gorivo ljudskih ambicija i sve jače utječe na povijesna zbivanja.

Zlato kao novac  

        Mnogima su riječ i »zlato« i »novac« gotovo sinonimi, asocijacija koja je osobito izražena u njemačkome jeziku zbog zvučne sličnosti »Gold« i »Geld«. Ipak primjena zlata u funkciji novca nastala je razmjerno kasno. Prethodilo mu je doba kad su drugi metali bili skuplji od zlata — primjerice, početkom drugoga tisućljeća prije Krista željezo je bilo nevjerojatno važan strateški materijal. Smatra se da je Hetitsko carstvo u Maloj Aziji postiglo svoju veliku vojnu moć upravo zbog rane proizvodnje željeznoga oružja. U to je vrijeme cijena željeza bila veća od cijene zlata, a način njegova dobivanja čuvao se kao najstroža tajna.Kad bi se napravio popis tvari i predmeta koji su u povijesti ljudima služili kao novac, zlato ne bi stajalo na prvome mjestu. Plaćalo se komadima stoke, rižom,pasjim zubima, školjkama... to jest, svim mogućim valutama. Ipak, gdje god je zlato postojalo u dovoljnim količinama, stiglo se, prije ili poslije, do spoznaje da ono ima optimalna svojstva kao valuta. Ne kvari se, praktički je neuništivo, može se lako obrađivati i oblikovati u prikladne komade,čisto je i ugodno. Trijumfalni pohod zlata kao valute bio je nezaustavljiv. Njime je promet robom postao nevjerojatno racionalan, što je omogućilo nastanak i procvat razvijenih kultura.Pravi zlatni novac bio je prvi put iskovan po nalogu lidijskih kraljeva iz Male Azije oko 7. stoljeća prije Krista (o tome govori Herodot, v.PovijestiI, 94), i to od elektruma, prirodne legure zlata i srebra.Većod 6. stoljeća prije Krista i u Kini se počinje koristiti zlatni novac; u državi Chu kvadratični je zlatni novčić zvan Ying Yuan bio sredstvo plaćanja.U idućim stoljećima brojne su antičke države kovale svoje zlatnike, a u Rim zlatnik (aureus) uvodi sam Cezar. I kroz sav srednji vijek, sve do 19. stoljeća zlatnici (dukati, noblesi, guldeni, cekini, gvineje...) bili su najpoželjnije sredstvo plaćanja.Dakako, uvijek su postojale i kovanice od drugih metala (srebrnjaci, bakrenjaci pa i »kune« ili »kunice« u srednjovjekovnoj Hrvatskoj i Rusiji), ali uvijek znatno manje vrijednosti.S pojavom prvih banaka u vrijeme europskoga srednjovjekovlja dolazi do važne promjene. Nastaju prve, uvjetno rečeno,banknote tj. papirnate potvrde za određenu količinu zlata pohranjenu u banci. S tom potvrdom klijent banke mogao je otići na put (bez rizika da bude opljačkan) i potom podići svoje zlato u bilo kojoj podružnici te banke. Iz tih banknota razvio se današnji novac.

    Zlato kao podloga novcu

Kada zlato u obliku poluga različite financijske organizacije čuvaju kao rezervu valute, govori se o zlatnoj podlozi novca ili zlatnome standardu.On u pravom smislu postoji kad monetarne vlasti posjeduju dovoljno zlatnih rezervi te u zlato mogu promijeniti sav novac koji je izdan u opticaj po obećanome tečaju te tako ograničiti moć vlade da izazove inflaciju cijena putem prekomjernoga tiskanja papirnate valute.U razdoblju od 18. do 20. stoljeća u svijetu sve više raste politička moć VelikeBritanije. Ona je priznala zlatni standard 1816. godine i sustav je djelovao sve dok je međunarodna trgovina slijedila promjene na tržištu. Upravo se na zlatnome standardu i slobodnoj trgovini temelji prvi svjetski međunarodni gospodarski sustav, takozvana Pax Britannica. Razdoblje između dvaju svjetskih ratova donosi raspad stupova prvoga međunarodnog sustava — i zlatnoga standarda i slobodne trgovine. Tad mnogo zemalja odlučuje da kao monetarnu rezervu uvede tuđu valutu (kao npr. funte sterlinga), a ne zlato. Nakon Drugoga svjetskog rata,dogovorima postignutim na Konferenciji u Bretton Woodsu 1944. godine, stupio je na snagu posljednji standard po kojem su mnoge zemlje vezale tečaj svojih valuta uz američki dolar. Sjedinjene Države tada su obećale fiksnu cijenu zlata od 35 USD po unci. Posljedično, sve valute vezane za tečaj dolara time su dobile fiksnu vrijednost u zlatu. Za mandata predsjednika Richarda Nixona 1971. ukinut je zlatni standard odnosno izravna konvertibilnost dolara u zlato. Od tada papirnati novac nema pokriće u zlatu, a središnje banke od kojih su mnoge u privatnome vlasništvu dobivaju mogućnost tiskanja novca u neograničenim količinama. Švicarska je ostala posljednja zemlja koja je svoju valutu vezala uz zlato. Zlato je pokrivalo 40% vrijednosti švicarskoga franka sve do 1999. kad se Švicarska pridružila Međunarodnomu monetarnom fondu.Središnje banke (osim HNB-a , koja nema zlatnih rezervi) još uvijek čuvaju rezerve zlata kao podlogu vrijednosti valuta, ali količina tih rezervi opada i pokriva tek manji dio vrijednosti novca u opticaju.Najveći depozit zlata na svijetu nalazi se u američkoj banci za sustav federalnih rezervi (U.S. Federal Reserve Bank) u New Yorku, u kojem se čuva oko 3% ikada dosad iskopanoga zlata, te u Američkome skladištu za zlatni bulion (U.S.Bullion Depository) u Fort Knoxu, u državi Kentucky (neki kažu da niti u Fort Knoxu nema niti grama zlata). Ukratko: može se reći da je zlato od predmeta divljenja, postavši novcem,postalo predmetom žudnje, pa i pohlepe. Istodobno, zlato je, dok je bilo novac ili podloga novcu, financijskomu sustavu davalo stabilnost.

         Od napuštanja zlatne podloge vrijednost gotovo svih valuta konstantno pada, a cijena zlata raste. Promatrano kroz prizmu tradicionalnih ekonomskih zakonitosti (ponuda — potražnja), cijena zlata s obzirom na ukupno veće količine zlata u svijetu (bolje iskorištavanje rudnika i sl.) nije trebala rasti. Strelovit porast cijena zlata posljednjih nekoliko godina ponajprije ukazuje na krizu povjerenja u novac odnosno rastuće nepovjerenje u gospodarske i financijske institucije. Papirnata valuta (bez zlatne podloge) u krizi prestaje biti simbol vrijednosti, a percepcija zlata kao simbola trajne vrijednosti sve je veća. Uzevši u obzir veliko simboličko značenje zlata odnosno utkanost zlata kao simbola trajnih vrijednosti u podsvijesti ljudi, ne čudi da 80%  osoba misli kako zlato vrijedi čak i više nego što mu je trenutna (dosad najviša) tržišna cijena.

Izvor: "Zlato-zašto je vrijedno?"

          Predrag Haramija,Đuro Njavro